Prof. Dr. Dr. Dr. h.c. Ulrich Hemel, Director, Global Ethic Institute.

“Global Ethic” does not mean that people have to change their religion. They should follow their own path of religious belongings and world-view convictions but they should unite in recognizing common human principles. It is easy to understand that here we do have the idea of a universal reach which is accessible to all world-views and religions. As a matter of fact, 6000 delegates from a huge variety of religions during the Plenary Assembly of the Parliament of World’s Religions in Chicago in 1993 adopted a “Global Ethics Declaration” which contains two principles and five basic ethical values.

Ljudsko bratstvo i sestrinstro i društveno prijateljstvo iz globalne etičke perspektive

I shall consider human fraternity and sisterhood and “Fratelli Tutti” from a Global Ethic Perspective including the role of religions in view of universal peace. The idea of “global ethics” comes from the Swiss theologian Hans Küng (1928-2021). His famous sentence is: “There will be no peace under nations without peace under religions”.

“Global Ethic” does not mean that people have to change their religion. They should follow their own path of religious belongings and world-view convictions but they should unite in recognizing common human principles. It is easy to understand that here we do have the idea of a universal reach which is accessible to all world-views and religions. As a matter of fact, 6000 delegates from a huge variety of religions during the Plenary Assembly of the Parliament of World’s Religions in Chicago in 1993 adopted a “Global Ethics Declaration” which contains two principles and five basic ethical values.

Razmotrio bih univerzalnu organizaciju “ljudsko bratstvo i sestrinstro” i encikliku “Fratelli Tutti” iz globalne etičke perspektive uključujući ulogu religija u pogledu univerzalnog mira. Ideja “globalne etike” potječe od švicarskog teologa Hansa Künga (1928.-2021.). Njegova poznata rečenica je: “Neće biti mira među narodima bez mira među religijama”.

“Globalna etika” ne znači da ljudi moraju promijeniti svoju vjeru. Oni bi trebali slijediti vlastiti put vjerskih pripadnosti i svjetonazorskih uvjerenja, ali bi se trebali ujediniti u priznavanju zajedničkih ljudskih načela. Lako je razumjeti da ovdje ipak imamo ideju univerzalnog dosega koji je dostupan svim svjetonazorima i religijama. Zapravo, 6000 izaslanika iz velikog broja religija tijekom Plenarne skupštine Parlamenta svjetskih religija u Chicagu 1993. usvojilo je “Globalnu etičku deklaraciju” koja sadrži dva načela i pet osnovnih etičkih vrijednosti.

A Global Ethic Perspective: Common Values, common Action

The “Global Ethics Declaration” can be seen as one of very few globally accepted normative documents for living together in peace. In the present moment, in the year 2024, we can refer to the Universal Declaration of Human Rights adopted by the UN General Assembly on December 10th, 1948. In addition, we can mention the 17 Sustainable Development Goals (17 SDG) of the United Nations of January 1st, 2016. If we look for a common platform for universal values accepted by all human beings, the only additional document beyond these two UN texts is the above-mentioned “Global Ethics Declaration”. It contains two principles: the principle of humanity and the principle of reciprocity. We can look at all religions in this world and will understand that these principles can be universally accepted. Beyond, the Global Ethic Declaration opts for five specific values: Justice, Truthfulness, Non-Violence, Partnership between men and women and Sustainability

Historically, the value of “sustainability” has been added in 2018, during the following general assembly of the Parliament of World’s Religions. And it is clear that religions give their own interpretation to these fundamental values. One example is “partnership between men and women”. This formula is acceptable for all religions but for some people it is not far-reaching enough, for example in view of complete equality of rights between men and women or in view of non-binary genders. Nevertheless, the intention is universal. It is clear, however, that during history values must be the object of discussion and further development.

The great advantage of the Global Ethic Declaration is its clearness and simplicity. We all can understand if our actions follow the path of justice and truthfulness. It is easier and closer to everyday moral practices if we follow tangible ethical values than to make a deep reflection on the application of Kant’s categorical imperative. This brings us to the role of religions in human fraternity and sisterhood.

“Globalna etička deklaracija” može se smatrati jednim od rijetkih globalno prihvaćenih normativnih dokumenata za zajednički život u miru. U sadašnjem trenutku, 2024. godine, možemo se pozvati na Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je usvojila Opća skupština UN-a 10. prosinca 1948. Osim toga, možemo spomenuti 17 ciljeva održivog razvoja (17 SDG) Ujedinjenih Narodi od 1. siječnja 2016.
Ako tražimo zajedničku platformu za univerzalne vrijednosti koje prihvaćaju sva ljudska bića, jedini dodatni dokument osim ova dva teksta UN-a je gore spomenuta “Globalna etička deklaracija”.
Sadrži dva načela: načelo humanosti i načelo uzajamnosti. Možemo pogledati sve religije na ovom svijetu i shvatit ćemo da ta načela mogu biti univerzalno prihvaćena. Osim toga, Globalna etička deklaracija bira pet specifičnih vrijednosti:
Pravda, Istinoljubivost, Nenasilje, Partnerstvo između muškarca i žene, Održivost.

Povijesno gledano, vrijednost “održivosti” dodana je 2018., tijekom sljedeće generalne skupštine. I jasno je da religije daju svoje tumačenje tim temeljnim vrijednostima. Jedan primjer je “partnerstvo između muškaraca i žena”. Ova je formula prihvatljiva za sve religije, ali za neke ljude nije dovoljno dalekosežna, primjerice s obzirom na potpunu jednakost prava muškaraca i žena ili s obzirom na nebinarne rodove. Ipak, namjera je univerzalna. Jasno je, međutim, da tijekom povijesti vrijednosti moraju biti predmet rasprave i daljnjeg razvoja.

Velika prednost Globalne etičke deklaracije je njezina jasnoća i jednostavnost. Svi možemo razumjeti ako naša djela slijede put pravde i istinoljubivosti. Lakše je i bliže svakodnevnim moralnim praksama ako slijedimo opipljive etičke vrijednosti nego duboko promišljati o primjeni Kantova kategoričkog imperativa. Ovo nas dovodi I do same religijske uloge ljudskog bratstva.

The Role of Religions for Human Fraternity and Sisterhood

In the Jewish and Christian religion, we have the ten commandments. In many religions we have something like the golden rule. Generally speaking, religions do have a major impact on ethical education of the young generations. They therefore have a huge responsibility for living together in peace. Most of the religions today understand and accept that human beings have a common and universal ground. They are inclusive and not exclusive. They all care for education. It is logical that religions have different opinions concerning specifically religious matters. Buddha is important for the Buddhists. Shiva is important for Hinduism. Muhammad is important for the Muslims, Jesus Christ for the Christians.
Nevertheless, religions all understand that life goes beyond the tangible everyday life. We may have different names for the reality which we call “God” but for all religions, this reality refers to a transcendental dimension of life. It comprises a spirituality where we have a contact with the universe and where we, as human beings, do have responsibility beyond our own person.

In this respect, all religions teach and live humbleness. This does not refer to a negative attitude. We can still be conscious of our own human capabilities. Humbleness rather refers to the limits of our actions, our will and our reach in shaping reality. There is something bigger than human beings.

This is different from a purely secular world-view. People are free to join a religion or not, to maintain their religious belonging or not. They may be agnostic or atheist.

In these times, it seems obvious that in many cases and in many countries, the difference is bigger between religious and non-religious people than between religious people even in case of different confessions and religions.

The reason for this lies exactly in the kind of humbleness as mentioned above: Secular people do not have any instance beyond themselves. This may lead to a lack of awareness concerning the limits of human action. It may sometimes even lead to a sort of imperialistic attitude to the world, even if this certainly is not the case for all non-religious persons.

U kršćanskoj religiji imamo deset zapovijedi. U mnogim religijama imamo nešto poput zlatnog pravila. Općenito govoreći, religije imaju veliki utjecaj na etički odgoj mladih generacija. Stoga imaju veliku odgovornost za zajednički život u miru.
Većina današnjih religija razumije i prihvaća da ljudska bića imaju zajedničku i univerzalnu osnovu. Oni su uključivi, a ne isključivi. Svi oni brinu za obrazovanje. Logično je da religije imaju različita mišljenja o specifično vjerskim pitanjima. Buddha je važan za budiste. Shiva je važan za hinduizam. Za muslimane je važan Muhamed, za kršćane Isus Krist.
Ipak, sve religije shvaćaju da život nadilazi opipljivu svakodnevicu.

Možemo imati različite nazive za stvarnost koju nazivamo “Bog”, ali za sve religije, ova stvarnost se odnosi na transcendentalnu dimenziju života. Sastoji se od duhovnosti u kojoj imamo kontakt sa svemirom i u kojoj mi, kao ljudska bića, imamo odgovornost izvan naše vlastite osobe.

U tom pogledu sve religije uče i žive poniznost. Ovo se ne odnosi na negativan stav. Još uvijek možemo biti svjesni vlastitih ljudskih sposobnosti. Poniznost se prije odnosi na granice našeg djelovanja, naše volje i našeg dosega u oblikovanju stvarnosti. Postoji nešto veće od ljudskih bića.

Ovo se razlikuje od čisto svjetovnog pogleda na svijet. Ljudi su slobodni pridružiti se vjeri ili ne, zadržati svoju vjersku pripadnost ili ne. Mogu biti agnostici ili ateisti.

U ovim vremenima, čini se očitim da je u mnogim slučajevima iu mnogim zemljama razlika između religioznih i nereligioznih ljudi veća nego između religioznih ljudi, čak iu slučaju različitih konfesija i vjera.

Razlog za to leži upravo u vrsti poniznosti kao što je gore spomenuto: Svjetovni ljudi nemaju nikakvu instancu izvan sebe. To može dovesti do nedostatka svijesti o granicama ljudskog djelovanja. Ponekad čak može dovesti do neke vrste imperijalističkog stava prema svijetu, čak i ako to sigurno nije slučaj za sve nereligiozne osobe.

The Role of Christian Social Thought: From Rerum Novarum to Fratelli Tutti

Looking closer to our topic of “Human Fraternity and sisterhood”, this refers to the social nature of human beings. We are not alone. We have parents and a family, brothers and sisters, neighbors, class-maters, sport companions, colleagues at work and a lot of other fellow persons in everyday life.
The change from an agricultural to an industrial society in the 19th century started in Europe and caused a high degree of social stress, poverty, class differences and unrest. This is the time when Catholic Social Thought was born. Pope Leo XIII wrote the encyclica “Rerum Novarum” (1891) where he asks for decent wages, suitable for nourishing a family. In the course of time, three major principles of Christian social thought came up:
Personality: The person must be in the center of social development!
Subsidiarity: Find the right place for central or decentralized decision-taking!
Solidarity: Build a society of peaceful co-existence which does not leave behind anybody!

It is not at all surprising that Pope Francis on May 24th 2015 in his encyclica “Laudato Sii” added the principle of “sustainability”. This converged with the publication of the 17 Sustainable Development Goals of the United Nations entering into force on January 2016. It is really worth while reflecting on these principles of Christian social thought. I wish to show this in three examples.

In these times, we all see the rapid upcoming of artificial intelligence. Nevertheless, the human person must be the criterion, according to the “humanistic principle” of the digital world. I proposed this humanistic principle in my book “Critique of Digital Reason” (2020) asking the simple question: “Does a digital program promote or put into danger humanity” (Fördert oder hemmt eine digitale Anwendung Menschlichkeit)?

In political life but also in companies we still struggle about good decision-taking. And it is a sound principle to take a decision at the level which is directly concerned and which is able to take a decision. Otherwise, we would live in an overly bureaucratic world.

Finally, a society without solidarity is a world full of conflict. We know this from my country, in Germany, where our “Social Market Economy” is deeply inspired by Christian social thought. And you know it from Bosnia and Hercegovina where ethnic and sometimes religious conflicts have left a painful memory of suffering and violations on all sides.

It is therefore good to reflect further on the character of “fraternity and sisterhood” in our present 21st century.

Gledajući bliže našoj temi “Ljudsko bratstvo i sestrinstro”, ovo se odnosi na društvenu prirodu ljudskih bića. Nismo sami. Imamo roditelje i obitelj, braću i sestre, susjede, razrednike, sportske drugove, kolege na poslu i puno drugih sugrađana u svakodnevnom životu.
Promjena iz poljoprivrednog u industrijsko društvo u 19. stoljeću započela je u Europi i uzrokovala visok stupanj društvenog stresa, siromaštva, klasnih razlika i nemira. To je vrijeme kada se rađa katolička socijalna misao. Papa Lav XIII. napisao je encikliku “Rerum Novarum” (1891.) u kojoj traži pristojne plaće, prikladne za prehranjivanje obitelji. Tijekom vremena pojavila su se tri glavna načela kršćanske društvene misli:

Osobnost: Osoba mora biti u središtu društvenog razvoja! – Supsidijarnost: Pronađite pravo mjesto za središnje ili decentralizirano donošenje odluka! Solidarnost: Izgradite društvo mirnog suživota koje nikoga ne zapušta!

Uopće ne čudi što je papa Franjo 24. svibnja 2015. u svojoj enciklici “Laudato Sii” dodao načelo “održivosti”. To se podudara s objavom 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda koji stupaju na snagu u siječnju 2016.
Zaista je vrijedno razmišljanja o ovim načelima kršćanske socijalne misli. Želim to pokazati na tri primjera.

U ovim vremenima svi vidimo brzi razvoj umjetne inteligencije. Ipak, ljudska osoba mora biti kriterij, prema “humanističkom principu” digitalnog svijeta. Predložio sam ovo humanističko načelo u svojoj knjizi “Kritika digitalnog razuma” (2020.) postavljajući jednostavno pitanje: “Promiče li digitalni program ili dovodi u opasnost čovječanstvo” (Fördert oder hemmt eine digitale Anwendung Menschlichkeit)?
U političkom životu, ali iu poduzećima, još uvijek se borimo oko donošenja dobrih odluka. I zdravo je načelo da se odlučuje na razini koja je izravno u pitanju i koja je u stanju donijeti odluku. Inače bismo živjeli u pretjerano birokratiziranom svijetu.
Konačno, društvo bez solidarnosti svijet je pun sukoba. Znamo to iz moje zemlje, u Njemačkoj, gdje je naša “socijalna tržišna ekonomija” duboko nadahnuta kršćanskom socijalnom mišlju. A znate to iz Bosne i Hercegovine gdje su etnički, a ponekad i vjerski sukobi ostavili bolno sjećanje na patnje i zlostavljanja sa svih strana. Stoga je dobro razmisliti dalje o karakteru “bratstva” u našem sadašnjem 21. stoljeću.

The Universal character of Social Friendship

In a realistic anthropology, we understand that all human persons have something in common.
We are all vulnerable and creative at the time.
We all wish to have a sense of belonging and yet wish to be unique
We all live in a social world full of both, co-operation and competitiveness
If this a common human condition, no human person falls out of the range of this common human condition. In a religious view-point, there is a simple reason for that: We are God’s image, we are loved by God. As a consequence, from both sides, from a scientific standpoint and from a religious point of view, we have so much more in common than features that separate us. “Human fraternity and sisterhood” therefore is both, an empirical and a normative statement, a description of reality and a norm to be realized in social life despite all challenges. In his encyclica “Fratelli Tutti” (October 3rd 2020), Pope Francis explains these thoughts, inspired by Christian and humanistic traditions. He uses the term “social friendship” which means that we should see our fellow human being as a friend, with the attitude of wishing him or her well, of accepting him or her as a person and of treating him or her in a truly human way.

From a global ethic standpoint, Francis makes an argument for all humanity, not just for Catholics or for Christians. The idea of social friendship and of a positive attitude is of a fundamental value for all societies. We can see this from the importance of “trust” in societies. Since a couple of years, we do have a trust monitoring in the world. This goes back to the social scientist Ron Inglehart who spent his whole university life with one only question: “Do you trust in other people”. And he only accepted the answer “yes” or “no”. Studying the results over more than 30 years in around 90 countries, he found out a strong correlation between trust and economic prosperity. Both are highest in the Scandinavian countries such as Denmark, Sweden, Norway.

Social friendship and human fraternity and sisterhood will do everything to promote trust, from encouraging dialogue until building trust-worthy public institutions such as schools, courts and State administration. We often fail but “Human Fraternity and sisterhood” and “Social Friendship” show us the way to go!

Let us now look at the role of religions in a world of human fraternity and sisterhood.

U realističkoj antropologiji razumijemo da sve ljudske osobe imaju nešto zajedničko.
Svi smo mi ranjivi i kreativni u to vrijeme.
Svi želimo imati osjećaj pripadnosti, a ipak želimo biti jedinstveni
Svi živimo u društvenom svijetu punom i suradnje i kompetitivnosti
Ako je ovo uobičajeno ljudsko stanje, nijedna ljudska osoba ne ispada iz opsega ovog uobičajenog ljudskog stanja. S religioznog gledišta, za to postoji jednostavan razlog: Božja smo slika, Bog nas voli. Kao posljedica toga, s obje strane, sa znanstvenog stajališta i s vjerskog gledišta, imamo mnogo više toga zajedničkog nego obilježja koja nas razdvajaju. “Ljudsko bratstvo i sestrinstro” je stoga i empirijski i normativni iskaz, opis stvarnosti i norma koju treba ostvariti u društvenom životu unatoč svim izazovima. U svojoj enciklici “Fratelli Tutti” (3. listopada 2020.) papa Franjo objašnjava ove misli, nadahnute kršćanskim i humanističkim tradicijama. On koristi pojam “društveno prijateljstvo” što znači da svoje bližnje trebamo vidjeti kao prijatelja, sa stavom da mu želimo dobro, da ga prihvaćamo kao osobu i da se prema njemu ili njoj odnosimo istinski ljudski. put.

S globalnog etičkog stajališta, Franjo daje argument za cijelo čovječanstvo, ne samo za katolike ili kršćane. Ideja društvenog prijateljstva i pozitivnog stava temeljna je vrijednost za sva društva. To možemo vidjeti iz važnosti “povjerenja” u društvima.
Već nekoliko godina imamo nadzor povjerenja u svijetu. To seže do društvenog znanstvenika Rona Ingleharta koji je cijeli svoj sveučilišni život proveo s jednim jedinim pitanjem: “Vjerujete li u druge ljude”. A prihvaćao je samo odgovor “da” ili “ne”. Proučavajući rezultate tijekom više od 30 godina u oko 90 zemalja, otkrio je jaku korelaciju između povjerenja i ekonomskog prosperiteta. Obje su najviše u skandinavskim zemljama kao što su Danska, Švedska, Norveška. Društveno prijateljstvo i ljudsko bratstvo i sestrinstro učinit će sve za promicanje povjerenja, od poticanja dijaloga do izgradnje povjerenja vrijednih javnih institucija kao što su škole, sudovi i državna uprava. Često ne uspijevamo, ali “Ljudsko bratstvo i sestrinstro” i “Društveno prijateljstvo” pokazuju nam put kojim treba ići!
Pogledajmo sada ulogu religija u svijetu ljudskog bratstva.

The Future Role of Religions: Good Religious and Worldview Practices (SDG 18)

We all have a huge responsibility for the peace in the world and for our common house, our planet earth. Especially religious communities are not isolated organizations but they are part of their society. They therefore have a responsibility as actors of civil society. This includes an active contribution to shaping a world for a peaceful co-existence. In many cases, however, religions have been part of conflicts. In these days, we can observe it between Russian orthodox and Ucranian orthodox Christians. Sometimes we can even find the “peace paradoxon” of religions: “Religions promise peace but they bring war”.

This fear of controversial religious opinions may be the cause of a certain neglect of religions in the international world. Religions are not mentioned in the 17 SDGs of the UN. They are somehow part of the idea of “freedom of opinion”. Considering the fact that more than 80% of all human beings belong to a religion, this is not enough.

Svi imamo veliku odgovornost za mir u svijetu i za našu zajedničku kuću, našu planetu Zemlju. Pogotovo vjerske zajednice nisu izolirane organizacije, već su dio svog društva. Oni stoga imaju odgovornost kao akteri civilnog društva. To uključuje aktivan doprinos oblikovanju svijeta za miran suživot. U mnogim slučajevima, međutim, religije su bile dio sukoba. Ovih dana to možemo promatrati između ruskih pravoslavnih i ukrajinskih pravoslavnih kršćana. Ponekad možemo pronaći i “paradokson mira” religija: “Religije obećavaju mir, ali donose rat”.

Taj strah od kontroverznih vjerskih mišljenja može biti uzrok određenog zanemarivanja religija u međunarodnom svijetu. Religije se ne spominju u 17 ciljeva održivog razvoja UN-a. Oni su nekako dio ideje “slobode mišljenja”. Uzimajući u obzir činjenicu da više od 80% svih ljudskih bića pripada nekoj vjeri, to nije dovoljno

We therefore should look to common ground among all religions. This is why I developed an additional target called “good religious and world-view practices”, as a sort of “SDG 18”. It reflects the idea of human fraternity and sisterhood as applied to religions and can be summarized in five principles:
(1) Freedom of religion which is understood as freedom from State persecution
(2) Freedom of religious service and cultic expression which includes the public space
(3) Freedom of religious conversion which includes biographical changes in personal history
(4) Religious and world-view tolerance seen as freedom for and freedom from religion
(5) Commitment against religious practices which are contrary to basic human rights.

For the first two principles, it is clear that it is the State to set conditions for religious freedom including religious service from Corpus Christ until pilgrimage to Mecca or bath in the Ganges. For the third principle, which is the freedom of religious conversion, it is important for all players: State, society and religious communities. As “apostasy” is a sin in practically all religions, the principle of freedom for religious conversion in a biography really is a challenge. Nevertheless, it is of utmost importance in a complex civil society with people from different religions.

Finally, the freedom for conversion is also part of principle number four, the principle of religious tolerance. I prefer to include “world-view” tolerance in order to make clear that the principle also extends to atheists and agnostic persons.

Conclusively, in a world where human rights are extremely important and extremely vulnerable at the time, we have to ask all religions to respect human rights. This is easy if we refer to practices like the sacrifice of human beings, to stoning women in case of adultery or to female genital mutilation. It is not so easy in many other aspects. Is circumcision of boys a valuable religious practice or is it a violation of the right of physical integrity? Is the exclusion of women from priesthood in the Catholic Church a religious norm or is it a violation of human rights?

The point here is that we always will find controversial issues which we simply have to support, for the time being. The important thing in “Good religious and world-view practices”, however, is the fact to have a common reference looking at the big target of respect for human rights. This respect in the end is respect of human fraternity and sisterhood. If religions engage in good religious and world-view practices, they can leave aside their differences in religious opinions and work together for a better, more sustainable and more peaceful world. I call this “ecumenism 2.0” or “ecumenism of social action”. It is a common task such as e.g. working together between the Green Half-Moon and the Red Cross!

Let us finally shortly consider the role of the Global Ethic inspiration.

Stoga bismo trebali tražiti zajedničku osnovu među svim religijama. Zbog toga sam razvio dodatni cilj pod nazivom “dobre vjerske i svjetonazorske prakse”, kao neku vrstu “SDG 18”. Odražava ideju ljudskog bratstva primijenjenu na religije i može se sažeti u pet načela:
(1) Sloboda vjere koja se razumijeva kao sloboda od državnog progona
(2) 2Sloboda vjerske službe i kultnog izražavanja što uključuje i javni prostor
(3) Sloboda vjerskog obraćenja koja uključuje biografske promjene u osobnoj povijesti
(4) Vjerska i svjetonazorska tolerancija shvaćena kao sloboda za vjeru i sloboda od nje
(5) Zalaganje protiv vjerskih običaja koji su u suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima.

Za prva dva načela jasno je da je država ta koja postavlja uvjete za vjersku slobodu uključujući vjersku službu od Tijela Kristova do hodočašća u Meku ili kupanja u Gangesu. Za treće načelo, a to je sloboda vjerskog obraćenja, važno je za sve aktere: državu, društvo i vjerske zajednice. Kako je “otpadništvo” grijeh u gotovo svim religijama, načelo slobode za vjersko obraćenje u biografiji doista je izazov. Ipak, od iznimne je važnosti u složenom građanskom društvu s ljudima iz različitih religija.

Konačno, sloboda obraćenja također je dio načela broj četiri, načela vjerske tolerancije. Radije bih uključio toleranciju “svjetonazora” kako bih pojasnio da se to načelo također proteže na ateiste i agnostike. Naposljetku, u svijetu u kojem su ljudska prava iznimno važna i iznimno ranjiva u to vrijeme, moramo tražiti od svih religija da poštuju ljudska prava. To je lako ako se pozovemo na postupke poput žrtvovanja ljudskih bića ili kamenovanja žena u slučaju preljuba. U mnogim drugim aspektima nije tako lako. Je li obrezivanje dječaka vrijedna vjerska praksa ili je kršenje prava na fizički integritet? Je li isključivanje žena iz svećeništva u Katoličkoj crkvi vjerska norma ili je to kršenje ljudskih prava?
Ovdje se radi o tome da ćemo uvijek pronaći kontroverzna pitanja koja jednostavno moramo podržati, za sada. Ono što je važno u “Dobrim vjerskim i svjetonazorskim praksama” jest činjenica da imaju zajedničku referencu koja gleda na veliku metu poštivanja ljudskih prava. Ovo poštovanje na kraju je poštovanje ljudskog bratstva.
Ako se religije uključe u dobre vjerske i svjetonazorske prakse, mogu ostaviti po strani svoje razlike u vjerskim mišljenjima i raditi zajedno za bolji, održiviji i mirniji svijet. Ja to nazivam “ekumenizam 2.0” ili “ekumenizam društvenog djelovanja”. Uobičajen je zadatak kao što je npr. radeći zajedno između Zelenog polumjeseca i Crvenog križa!
Razmotrimo konačno ukratko ulogu nadahnuća Globalne Etike.

The Global Ethic Contribution: A Call for Action in view of the Golden Path of dialogue

Human fraternity and sisterhood as well as human sisterhood is a huge target. We are able to live up to his standard but we not always do so. The idea of “Good religious and world-view practices” contributes to the idea of social friendship and fraternity and sisterhood.

The specific contribution of the Global Ethic idea here is the attitude of dialogue. In the debates with my students, we often talk about the difference between monologue and dialogue. Sometimes the difference can be made easy: If you talk with others and you are sure that your opinion at the end is the same as before, this is probably a monologue or a series of parallel monologues.

If you are open to learn something and change your mindset, this is the attitude of dialogue. The global ethic idea strongly promotes the idea of such a dialogue. This is not always easy. It sometimes means that we have to listen to opinions far away from our own convictions. Nevertheless, we are human beings, all capable of reason, all capable of mistakes. Religions humbly know that human beings can make mistakes. This is part of our burden but also part of our richness in the dialogue with others. Nobody has the sole privilege of having the complete truth for everybody and for all times

If we make mistakes, we need God’s mercy. If we make mistakes, we can learn. Social friendship and human fraternity and sisterhood mean that we can go our life path together. We may overcome mistakes together, learn and share new insights. And we can join in making steps towards a peaceful life in society, including the development of our best human and social talents.

Ljudsko bratstvo i sestrinstro kao i ljudsko sestrinstvo velika su meta. U stanju smo živjeti prema njegovim standardima, ali ne činimo to uvijek. Ideja “Dobrih vjerskih i svjetonazorskih običaja” pridonosi ideji društvenog prijateljstva i bratstva.

Poseban doprinos ideje Globalne Etike ovdje je stav dijaloga. U raspravama s mojim studentima često govorimo o razlici između monologa i dijaloga. Ponekad se razlika može lako napraviti: ako razgovarate s drugima i sigurni ste da je vaše mišljenje na kraju isto kao i prije, ovo je vjerojatno monolog ili niz paralelnih monologa.

Ako ste otvoreni nešto naučiti i promijeniti način razmišljanja, to je stav dijaloga. Globalna etička ideja snažno promiče ideju takvog dijaloga. Ovo nije uvijek lako. To ponekad znači da moramo slušati mišljenja koja su daleko od naših vlastitih uvjerenja. Ipak, mi smo ljudska bića, svi sposobni za razum, svi sposobni za pogreške. Religije ponizno znaju da ljudska bića mogu pogriješiti. To je dio našeg tereta, ali i dio našeg bogatstva u dijalogu s drugima. Nitko nema isključivu privilegiju imati potpunu istinu za svakoga i za sva vremena.

Ako griješimo, potrebno nam je Božje milosrđe. Ako griješimo, možemo naučiti. Društveno prijateljstvo i ljudsko bratstvo i sestrinstro znače da možemo zajedno ići svojim životnim putem. Možda zajedno prevladamo pogreške, naučimo i podijelimo nova saznanja. I možemo se pridružiti u pravljenju koraka prema mirnom životu u društvu, uključujući razvoj naših najboljih ljudskih i društvenih talenata.

World Meeting on human fraternity, Sarajevo (11. May 2024)

Posted by Ulrich Hemel